120x100 cm, acrylic and indigo pigment on canvas

Okrećem se tebi, prošlosti moja. Zbog tebe ne mogu ići dalje. Toliko si jako utkala sve moje boli. Okrećem se na dan kada mi je otac rekao "Kujo", ili "Proklet dan kada si se rodila" ili "Dabogda glavu izgubila"...Okrećem se na dan kada je Goran umro. A znam da me volio. I sad gledam njegove fotografije i grlim ga. Osjećam da je i on osjetio. Vidim ga u ruži koja me pogleda u travnjaku. Vidim ga u izlasku sunca. U pjesmi Indexa. U plavom srcu na postu na facebooku.Vidim i riječi svoga brata "uzalud postojiš".. i njegov izraz lica kada me nije prepoznao kada su ga vozili u bolnicu.Vidim i lica demona iz moje škole koji su smijali mojoj boli. Vidim i suzu majke kada se probudila iz nekog dalekog svijeta. Vidim rat i devedeset drugu. Vidim gubitak svog vida.Odlazite demoni boli, pustite me da idem dalje sa mirisom one crvene ruze koja me gleda poput Gorana./ Je li ovaj pogled umoran, ispunjen nadom ili upućen tek toliko? Ne znam. Možda je ovaj pogled odraz jedne stvarnosti. Ne stvarnosti ovoga svijeta, izvanjskog mislim, već onog duhovnog. Da, sigurno dolazi iz dubine. Okret na poziv, pogled koji govori ovdje sam. Majka. Da, ovo je zasigurno Majka. Samo ona kroz umoran pogled može odaslati neiscrpan izvor nade i ljubavi. Samo jedno ne. Ona ne gleda tek toliko. Nikada. Možda se ova Majka u trenutku kada je naslikana ne bavi svojim djetetom, no je li to zaista moguće? Njezin mi pogled govori kao da iako možda pere posuđe ili pegla malenu odjeću svojeg djeteta, ona ga ne ispušta iz pogleda, ne ispušta ga iz svojih misli, okreće se. Brine. Da, to je Majka. Baš kao i moja. Pegla i pere. Razmišlja i promišlja. Ogleda se i pruža pogled nade. Utjehe. Ohrabrenja. Sada već jasno vidim Majku koja svojim izmorenim licem i pogledom ne dopušta onome tko ju promatra da pomisli da joj je teško. Da pomisli da nije ovdje. Zato se i okreće. Neprestano daje do znanja da gleda, da je prisutna. Možda ju i mori nešto iz izvanjskog svijeta, možda ju to i brine, ali to ju ne sprečava da svojim pogledom, bez ijedne izgovorene riječi tješi i suosjeća, njeguje i biva prisutna. Majka/Prozor bez pogleda Je li kob došla s njezinim imenom, je li ju sama dozvala ili je za sve bilo krivo vrijeme u kojem je rat odnio jedinca joj brata, sada je posve nevažno. Nevažno i Bogu i svijetu. Nevažno sada kao i svakog trenutka nakon onoga od kojega nadalje Palma živi tek u riječima ponekih ljudi - čuvara davnih sjećanja, svojih i tuđih. Onih koji raspredu priču dozvanu naoko nevažnom sitnicom što ni po čemu ne daje naslutiti da može biti iskra što će zapaliti pripovijedanje. Tako sam ga, gledajući tu oronulu kuću, zapitala mogu li se još gdje nabaviti stari kameni parastati, da se zamijeni ovaj jedan zdesna što nedostaje. Umjesto odgovora dobila sam priču o njoj koja je u imenu nosila ime dana s kojim je u zoru došla na svijet. Premda joj je materi, kako je često poslije govorila, to ime odmah zazvučalo kobno i grubasto, babicu je valjalo bespogovorno poslušati, jer ne smiješ joj se zamjeriti kad ćeš je možda već dogodine opet zatrebati, a babica je rekla: "D_o_šl_a_ _j_e_ _u_ _o_s_v_i_t_ _N_e_d_i_j_e_ _o_d_ _p_a_l_a_m_a_,_ _i_m_e_ _j_e_ _d_o_n_i_l_a_ _s_o_b_o_m_,_ _e_r_g_o_,_ _r_e_d_ _j_e_ _d_a_ _s_e_ _z_o_v_e_ _P_a_l_m_a_!_" I bi tako. Uistinu, već se dogodine rodio dječačić, kuću su ispunjali zvonki zvukovi dječjih grlaca, dani su se nizali spokojni i lijepi. Bilo je zemlje, bilo je ljudi. Bilo je kod njih obilato svega, i u kući i oko kuće. Bilo je u dvoru mjesta, no mati je ustrajno odbijala posaditi palmino drvo - u to doba moderan ures mediteranskih gradskih riva, trgova, parkova i vrtova imućnijih građana. Svi otočani, kad bi se iz Splita vratili, infisano su o palmama govorili. Čak se i Luka već odrekla svojih borova i zamijenila ih palmama, no mati je uporno ponavljala: "U_ _m_o_j_ _d_v_o_r_ _n_e_će_ _p_a_l_m_a_ _j_e_r_ _s_ _n_j_o_m_ _i_ _m_u_če_n_i_št_v_o_ _d_o_h_o_d_i_!_" _Da mučeništvo ide bez znakova i bez pratnje, mati je odbijala pomisliti. Onda je došao rat. U vojsku se moralo, nije nitko pitao jesi li jedinac ili jedan od inih. A i zašto bi se pitalo, život je život, svakome jedan jedincati. Palmin ga je brat dovršio u bolnici u Beču gdje je podlegao ranama zadobivenima negdje na Soči, na Talijanskom bojištu. Vijest o tome donio je jedan od vojnika što su iz Beča doma došli, bez nogu ili ruku, ali živi. U Palminoj kući otada gotovo da i nije bilo riječi. Stao je govor, stalo je vrijeme. Koturali se poslovi i dani, radilo se da se radi, da prođe dan, da se ne misli. Premda je bilo svega, ničega bilo nije. Bila je i Palmina mladost, no nitko je u kući nije vidio. Kao što ima doba kad ljudima, uronjenima u more briga, promakne cvat mindela, pjev ptica, proljeće... Promaklo je ljudima u Palminoj kući i to da se sirotinjstvo uvuklo u živote čeljadi na otoku, da je bolest osušila lozu, da je u kamenicama sve manje ulja, da se ide put Amerikâ, da je ljudi sve manje. Te je jeseni iz Luke isplovio i onaj što ga je Palma lijepo gledala i nosila u srcu. Rekao je da je neće zaboraviti, da će kratko u svijetu ostati, da će se vratit i sa sobomdonijeti bokun zlata. Nizale su se zime, duge, gladne i gluhe. Dah radosti i nade dolazio bi s pismima ili s pakima iz Amerikâ, no u Palmin dvor postir nije dolazio. Antun, mladić iz kuće svega par štrada udaljene, došao je u Palmin dvor jedne večeri u danima po Uskrsu. Znao je Palmu i ona njega, tà odrastali su zajedno. Kad bi mislio i govori o njoj, nije je nazivao imenom, za njega je ona bila reditola - riječ s kojom se otvarao i uzdizao svijet imanja i obilja. Na vratima portuna osmjehnuo se Palmi, kazao da je došao "p_r_o_ć _r_i_č" s njezinim ocem. Palmi je te večeri, zaronjenoj u more briga, promaknuo i Antunov lik, i riječi, i pogled... nije ni pomislila da bi riječ mogla biti o njoj. Bila je nekoliko mora daleko od Antuna. Ostali su živjeti u njezinu dvoru. Mislila je - jedinica je, kako, a i zašto, da njezini otac i mater ostanu sami, a toliko je mjesta u kući i oko kuće. No nije to bio dobar život. Nije bilo radosti ni mira. Bilo je posla i bilo je vina. Sve su češće bile večeri kad su se na brzinu zatvarale škure da se ne čuje vika, bijes i jauk. Jedno su je jutro iznijeli iz kuće. Na zidu uz koji je pala ostala je maća, tamna i gusta kao zemlja. Najprije su prali, onda su vapnom zalijevali, potom su zid u tamno prebojali, no maća je uvijek izbijala i širila se oko središta u kojem se mogao vidjeti Palmin lik, onako, s pogledom preko ramena, kao da se ozire da će tko doći. Nije bilo druge nego otvoriti zid na tom mjestu i načiniti prozor. I učinili su tako. Prozor kroz koji nije svjetlost ulazila, nije se mogla probiti kroz uzak prostor do sljedećeg zida što je dijelio kuću od kuće. Prozor bez pogleda./Pogled na odlasku Otišla sam, ne tražite me!/ Ja Nisam ta, ja sam ona! Ona koja želi biti sretna! Ona koja traži! Traži tebe! Tvoj zagrljaj!/ Franz Schubert Winterreise, Op. 89, D. 911 Text von Wilhelm Müller Nr. 8. Rückblick (Pogled unatrag)Wilhelm Müller Es brennt mir unter beiden Sohlen, Tret' ich auch schon auf Eis und Schnee, Ich möcht' nicht wieder Atem holen,Bis ich nicht mehr die Türme seh'.Hab' mich an jeden Stein gestossen, So eilt' ich zu der Stadt hinaus; Die Krähen warfen Bäll' und Schlossen Auf meinen Hut von jedem Haus. Wie anders hast du mich empfangen, Du Stadt der Unbeständigkeit! An deinen blanken Fenstern sangen Die Lerch' und Nachtigall im Streit. Die runden Lindenbäume blühten, Die klaren Rinnen rauschten hell, Und ach, zwei Mädchenaugen glühten! - Da war's geschehn um dich, Gesell!Kommt mir der Tag in die Gedanken, Möcht' ich noch einmal rückwärts sehn, Möcht' ich zurücke wieder wanken, Vor ihrem Hause stille stehen. Backward Glance, The soles of my feet are burning, though I walk on ice and snow;I do not wish to draw breath again until I can no longer see the towers. I tripped on every stone, such was my hurry to leave the town; the crows threw snowballs and hailstones on to my hat from every house. How differently you received me, town of inconstancy!At your shining windows lark and nightingale sang in rivalry.The round linden trees blossomed, the clear fountains plashed brightly, and, ah, a maiden's eyes glowed; then, friend, your fate was sealed. When that day comes to my mind I should like to look back once more, and stumble back to stand before her house./ Ovo je zadnji pogled koji ti upućujem i od ovog trenutka više neću gledati iza sebe. Moja budućnost je ispred mojih očiju, a sve što je iza mene nekada je bio teret na mojim leđima. Toga više nema. Okrećem se od loših stvari zauvijek i uzdignute glave hodam prema naprijed. Sada me svijetlost vodi i ruši onu tamu koja me je nekada sputavala. Zbogom, prošlosti moja./ Evo me tu sam. Graciozna i samouvjerena. Pogledaj kako mi lice odiše samopouzdanjem. Spremna sam za nove izazove. Uspijet ću savladati sve prepreke kako bih došla do cilja. Zanemarujem loše komentare i nastojim biti fokusirana na ono što je meni bitno./ Žena umorna i duboka pogleda. Gledajući u njezine oči možeš iščitati da je borbena, da joj zasigurno nije lako u životu, ali ona je postojana i jaka. Možeš iščitati iscrpljenost, ali ustrajnost. Nema predaje koliko god teško bilo. Neuništiva je. Neusporediva je ta njezina unutarnja snaga. To je dar. Što god da slijedi, ona je spremna suočiti se s time. Ona će i to pobijediti. Hrabra i neustrašiva, jaka i ustrajna./ Gledam prema tebi, dok gledaš me kako odlazim, kako nastavljam svoj put dalje. Hvala ti što si me izgradila, što mi se sastavila i što sada, već i umorna idem dalje i putujem kroz život. Okrećem se tebi draga moja i znaj da ću se još nekad tebi vratiti, da ću se još nekad tebi okrenuti. Zbog tebe sam ono što jesam, zbog tebe sam ovdje gdje jesam. Pogledaj me kako sjajim, kako nježna boja moje kože poprima sjaj razlivene plave boje koja me okružuje poput otoka. Otoka koji sam ja, a plava boja moje more, a ti stara prijateljice kamen si temeljac moga otoka. Pogledaj me dobro, to sam ja snažna, jaka, slobodna, umorna žena koja se i dalje ne predaje, koja i dalje dopušta da raste u visine nebeske gdje je oblaci čuvaju od pada. To sam ja, to je moje nebo, moje more, moja sječenja, moja budućnost, moja prošlost, moja djela i moje riječi, to sam ja obična, a toliko neobična./ Ja nisam ti. Ti nisi ona. Ona nije ti. Ti nisi ja. Ja nisam ona. Ona nije ja. Shvati. Ili nemoj. Voli me takvu kakva jesam. Ili nemoj. Pogledaj me. Ili nemoj. Na tebi je. Ili nije. Možda je na meni. Ili nije. Okrenut ću se zadnji put. Ili neću. Na tebi je hoćeš li se okrenuti za mnom i pružiti mi ruku. Ili nećeš. A meni? Meni je sasvim svejedno. Ili nije./ Hodam ulicom i osvrćem se znatiželjno, ali pomalo i uznemireno. Pitam se što je ušlo u sve te ljudi. Svi su namrgođeni, zabrinuti, stalno negdje žure.. Što se događa? Gdje su nestali osmijesi? Zar ih više ništa ne veseli? Zar nemaju razlog da ustanu ujutro iz kreveta? Upalim TV, radio,samo neke loše vijesti. Ali ja se nedam. Trudim se ostati optimistična i gledam prema naprijed. Jer imam nešto zbog čega se budim i zbog čega zahvaljujem Bogu na svakom novom danu./ Stala je pred ogledalo i gledala u svoje lice. zamišljeno je razmišljala o svemu što je do sad prošla.Vidjela je sebe kao svoju čuvaricu i zaštitnicu. Pitala se kako je tek sada vidi./ Toga dana prerezana je tanka nit koja me je držala na zemlji. Kada pogledam unatrag na pejzaž moga života vidim puno svjetlosti i nade, no nakon tebe, ostala je samo tmina. Gusto modrilo tuge prekrilo je livade i cvijeće, ugasilo svu svijetlost uspomena, svijeće, nikada neću moći pogledati unatrag a bez da vidim tebe. Kao crnilo, kao tmina koja me pojela. Vrijeme. Vrijeme liječi sve, vrijeme će očistiti crnilo koje si ostavio na mom pejzažu, jer gledajući sada naprijed vidim, nazire se svjetlost./ Tebe sam tražila. Da, baš tebe. Blagim pogledom preko ramena uronila sam u svoje jastvo. Bivam. Snivam. Postojim./ Napokon sam svoja. Snažna. Sve što se do sada dogodilo, prihvaćam. Ali od ovog trena odlučujem sama. Biram svoj put. Osjećam kako sam čitava ispunjena srećom i zadovoljstvom. Zračim. Iz mene sjaji energija kakvu do sad još nikad nisam spoznala. Sviđa mi se. Nekada se iza zastora odvijaju situacije koje tek trebaju ugledati svjetlo dana, a kada se to dogodi shvatimo da je sve ustvari vodilo ovom trenutku. Sadašnjosti, jer je to sve što uistinu imamo./ Preko ramena gledam u duboku tamnu prošlost. U tami sam zalutala. Zadnji pogled upućujem svemu što se tamo zbilo. Zadnji pogled preko ramena dajem za uspomene,trenutke i sjećanja. Vrijeme je da zaboravim tamnu,mračnu prošlost i okrenem se jednom zauvijek. Više ne gledam iza sebe,ne osvrčem se i nikad više neću. Što je bilo prošlo je,što će biti doći će. Život je trenutak i zato ne osvrći se. Živi danas,živi sada. Iskoristi svaki trenutak jer će i on brzo proći. Ne osvrći se jer iza ništa nema. Gledaj naprijed i ostvari sve sa popisa želja. Budi hrabra,stoj uzdignute glave. Žena si jaka. Ne daj se i budi hrabra. Hodaj dalje,budućnost te čeka. Vedra,slobodna i ne tako daleka./ Gledam te sa sjetom u očima. Okrećem se od tebe i od svega što smo imali, a imali smo skoro pa sve. Dao si mi sve, a nisi mi dao ništa. Htjeli smo sve, a nismo postigli ništa. Bili smo sretni, a opet tako nesretni. Zbogom se morao dogoditi, I dogodio se. Napravila sam ono za što sam rekla da ću napraviti kada skupim hrabrosti. Nisam je ni sada skupila, samo sam znala da je jedino to ono što je ispravno za napraviti. Možda mi nikada nećeš oprostiti, a možda je tvoja ljubav toliko jaka da mi nikada nisi niti zamjerio. Zabranjena je ljubav najveća bol koja je teško objašnjiva. Sve je bilo protiv nas. I mi smo sami protiv nas, a najljepše nam je kada smo zajedno. Ne znam što je to sve bilo, ne znam koliko sam bila spremna dati ti se, ali znam da sam učinila kako sam se osjećala u tom trenutku. Znam i kako se osjećam sada kada znam da više nisi kraj mene, niti ćeš ikada više biti. Teško mi je, pišem ovo sa suzama u očima i upućujem ti ovaj pogled kako bi znao da si mi značio. Želim da znaš kako mi i dalje značiš i kako ćeš uvijek biti dio mene. Hvala ti, ali dalje zajedno nismo mogli./Stojim i razmišljam. Progone me sjećanja na prošlost. Ostavljam sve iza sebe. I ne osvrćem se. Okreć/Gledam svoje golo, umorno, ozlijeđeno tijelo. Kako da mu pomognem i izbrišem ožiljke koji sijaju kao valovi na najsnažnijem ljetnem suncu. Kako da sebi kažem da idem dalje? Kako da okrenem glavu od prošlosti? Reci mi./ Možda bi bilo bolje da se ne okrećem, ali tko bi se mogao oduprijeti tom porivu? Još samo jedan pogled unatrag, a zatim stvarno idem dalje jer nema smisla vraćati se u prošlost. A sjećam se kao da je jučer bilo. Rekao si da nema smisla gubiti vrijeme. Ionako ćemo donijeti tu odluku jednom, možda prekasno za nešto novo i uzbudljivo za nas oboje. Zato neka sad bude kraj. Nisam znala o čemu govoriš. A ti si počeo o tome kako mi imamo različite ciljeve, ti želiš u Ameriku, oduvijek si to htio. Želiš putovati po svijetu, vidjeti nove krajeve, upoznati ljude, učiti jezike. A moji planovi, moja bolesna majka koju treba njegovati, studij koji treba završiti, moja želja da se zaposlim u obližnjoj tvornici. Zar sve to ostaviti i otići? Ne mogu ja tako. Ja sam drukčija. Ne ostavljam započeto. Ne napuštam one koji me trebaju. I tako si otišao. Evo, javlja se opet bol tog rastanka, na tren. Samo na tren. I pitanje. Kako bi bilo da sam ostavila sve i otišla s tobom?/ Zadnji put okrenula sam se prema tebi. Pogledala sam te zadnji put i rekla ne. Toliko puta dala sam ti nove prileke, no t si svaku propustio. Rekao si da ćeš se promijeniti zbog mene, ali ti se trebaš promijeniti zbog sebe. Kako možeš voljeti drugu osobu, kada ne voliš samog sebe? Kraj tebe bila sam najsretnija i najtužnija. Zbog toga pusti me sad, da sama idem dalje u svijet. Nemoj misliti da ću te zaboraviti. Nemoj misliti da te nikada nisam voljela. Pamti samo sretne dane i noći koje smo dijeliti./ 23. Naslikano je lice žene. Teško je prepoznati koliko ima godina, koliko je visoka, kakvog je raspoloženja... Svatko od nas može reći pretpostavke o tome. Netko će možda reći da je visoka, zabrinuta. Netko da je možda niska i ljutitog izraza lica. Zato, nitko tko ju ne poznaje, ne može znati sa sigurnošću kakva je osoba i kako izgleda. To je na neki način čar slike; slobodno izražavanje onoga što vidimo./ Gledam u prošlost i mislim se, jesam li pogriješila u svojim odlukama, jesam li si zakomplicirala život, hoću li ikada biti sretna?/ I evo me. To sam ja. Samo ja i napokon - ja. Obuzeta beskonačnim, besciljnim plavetnilom. Kao da nikada i neće nestati. Kao da ni ne želim da nestane. Kao da je ono ja. Nema više skrivanja. Nema obmana. Zagrli me takvu kakva jesam. Gola i ranjiva. Bez ikakvih metafora. Bez ikakvih slutnji i pretpostavki. Jer to sam ja. Zagrli me čvrsto i dopusti da se pretvorim u lepršave leptire, u brze potoke, u plava neba. Uvijek je tu. Uvijek sam ja tu. Tako plava. Tako sjetna i stara. Stara od svih tih tragova prošlosti i budućnosti u mojoj svijesti. No, nekada me samo to drži budnom. To lutanje ulicama moga grada. Moga umograda. Moje zbrke i panike. Ponekad niti nije grijeh ostati na neko vrijeme sklupčan na zemlji ako će te to natjerati da se nakon toga vineš gore. Ako je poraz značio spas, ja ga volim iz sveg srca znaš. Znaš, Mirjana moja. Samo u te gledam. Samo tebi ovaj pogled predam. Iznova i iznova. A riječi su krnje, neuke i neshvatljive. Ne ide. Ne ide to tako. To je jezik duša. Usudi me se pogledati onako kako ja tebe gledam iz svoje besramnosti. Hajde, da te vidim. Pokaži mi što znaš - MirJAna./ Prisjećam se svega, osvrćem i analiziram svoj život. Zoakupljena svojim mislima napokon shvaćam. sretna sam. sretna sam što sam tu, što imam priliku svakog jutra iznova se buditi, udisati zrak, biti živa. Sve što se dogodilo i što se događa savršeno ima smisla. Sve je onako kako treba biti. Moj život je točno onakav kakav treba biti. A čeka me još toliko toga, tako dug put, a ja sam spremnija no ikad. Spremna na sve što me čeka. Zahvalna, grlim svoj život i čestitam i njemu i sebi na svemu što smo ostvarili./ Matilda! - netko me zove. Matilda! - čujem još jednom. Osvrćem se, ali nikoga ne vidim. Kako to da onda čujem svoje ime. Čujem ga i to tako kristalno jasno. Međutim, kraj mene nema nikoga. Vjerojatno sanjam. Ma da, sigurno sanjam. Ništa drugo ne može biti. Jao, silazim s vlastitog uma. Moram se pribrati. Idem malo van, u kući ću izludjeti. Hodam ulicom te osjećam kao da me netko prati. Jao, ne opet. Osvrćem se ponovno i naravno nema nikoga. Hodam dalje, pjevušim Just breathe Pearl Jama pokušavajući se smiriti i uživati u danu. Vjerojatno me stalna samoća tjera na to da zamišljam ljude oko sebe koji u stvarnosti nisu tu. I neće više nikada biti./ Hej ljube! Zašto si tužna? Jel sve okej? Jesu to opet one slike u glavi i ružni snovi u javi? Ne brini, nisi sama, Ja sam uz tebe. Čak i onda kad je potpuni mrak. Ne brini, neće uvijek biti tako. Tama koju vidiš oko sebe ne može ti ništa. Pogledaj ovu svjetlost oko sebe, to je tvoj štit, to sam Ja. Nisam obećao da tame neće biti, ali sam obećao da u njoj nikad nećeš biti sama. Zato vrati taj dragocjeni osmijeh na lice i nadu vjere u srce jer sam uz tebe. Krenimo zajedno./ Hej ljube! Zašto si tužna? Jel sve okej? Jesu to opet one slike u glavi i ružni snovi u javi? Ne brini, nisi sama, Ja sam uz tebe. Čak i onda kad je potpuni mrak. Ne brini, neće uvijek biti tako. Tama koju vidiš oko sebe ne može ti ništa. Pogledaj ovu svjetlost oko sebe, to je tvoj štit, to sam Ja. Nisam obećao da tame neće biti, ali sam obećao da u njoj nikad nećeš biti sama. Zato vrati taj dragocjeni osmijeh na lice i nadu vjere u srce jer sam uz tebe. Krenimo zajedno./ Odlučila sam. Previše je bilo tuge, boli, neprospavanih noći. Nisam to zaslužila. Zaslužujem opet biti sretna i bezbrižna. Za kraj se još jednom osvrćemo za sobom. Vrijeme je da zaboravim./Glavu gore, pomislih, još ću jednom pogledati sjene iz prošlosti. Sad i nikad više. Jaka sam, snažna, samopouzdana ŽENA. Ne pokoravam se ni pred kime više. Ne slušam druge i ne činim što žele. Slušam samo sebe i svoje srce./ Gledam te pogledom punim prijezira, savladala sam te, preboljela sam te mi ništa više ne značiš./ Uz veliki trud, ponosim se sobom i svojim radom.Na tugu više ne mislim. Gledam se u zrcalo i mislim si. Gdje je tuga nestala? Sretna sam. Jesi li i ti sretan?/Zadnji put ti upućujem pogled koji je prazan. Kroz glavu mi prolaze mnoge misli, što bi bilo kad bi bilo, Ali, odlučila sam. Moram poći dalje, zbog sebe. Zaslužujem puno više, a tebi hvala na svemu. Nadam se da ćeš i ti jednom, kad tada pronaći svoj mir./ Prkosan je pogled njen Bez straha u nas uperen. Ona snaga što iz nje zrači Sve sile svijeta privlači. Toga stava boje se svi Pa samo kažu: "živi bili i veseli". Iako i strah u njima vreba Jedan osmijeh njen samo treba Da od onog' tmurnog' neba Ostane samo pokoji oblačak koji vreba./ Gledam se u zrcalo... Gdje je nestala ona vatra koju sam osjećala u mladim danima, sad sam samo ljuštura onoga što je nekad bilo... pomirila sam se s vremenom kao mojim vječitim suputnikom./ Mama Oprosti, kasnim kao i uvijek. Bez brige, već sam navikla, premda je normalnije da mi žene kasnimo, a muškarci nas čekaju. Ali naša mama nikada ne kasni. Da, ona uvijek govori: Doći na vrijeme za mene znači doći barem pet minuta prije. Niti ja ne volim kasniti, ali znaš kako je to, poslovi, obitelj, svaki čas te nešto zaustavi. Sve je u redu brate moj, nije mi niti najmanje teško bilo čekati tu kod mamine slike. Kako je ta slika uopće završila u ovoj galeriji? Nemam pojma, mama mi nikada nije pričala o tome. Kada je slika bila kod kuće, uvijek sam je se malo bojao jer mi ne izgleda sretno i ne sliči mi na mamu premda ona kaže da je to njezin autoportret. Uvijek govori da se tako osjećala kad ju je naslikala. Sad mi je slika puno draža nego prije. Mama već dugo ne živi u ovom gradu, a mi se uvijek nalazimo na ovom mjestu kao da nam je ona tu. I mene je prije plašila, a sada svaki put kad je vidim osjetim toplinu jer znam da je mama sretna. Naša mila i lijepa mama. Jako je volim.I ja./